U radu se razmatraju mogućnosti podsticanja divergentnog mišljenja u nastavi matematike primenom zadataka koji omoguć avaju vixe rešenja, različite strategije i argumentovanje postupaka. Polazi se od toga da nastava matematike ne treba da bude usmerena samo na jedan tačan rezultat i jedan očekivani postupak, već i na stvaranje situacija u kojima uqenici istražuju, uporedjuju pristupe i obrazlažu svoja rešenja. U teorijskom delu rada razjašnjavaju se osnovni aspekti divergentnog mišljenja: fluentnost, fleksibilnost i originalnost. Zatim se prikazuju nastavni formati pogodni za njegov razvoj, a posebna pažnja posvećena je ulozi nastavnika u podsticanju različitih ideja, poredjenju učeničkih rexenja i razvijanju matematičke argumentacije. U završnom delu rada dati su primeri zadataka koji mogu da pomognu u razvijanju divergentnog mišljenja kroz nastavu matematike.